[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
`

Možda se nekad i nasmijem
Šalama utegnutih teta,
Obrijem tuđu glavu
I stopim se s masom.
Možda čak nabavim TV,
Uplatim loto,
I zamolim za pažnju
Poniznim glasom.
Možda zaboravim,
Zabijem glavu u pijesak,
U smaragdno zelenoj oazi,
Pronađem sigurno mjesto.
A možda i umrem
Prije svega toga,
Ponekad ponosna,
No bolesno luda često.
Jer pakao živimo,
A naš pakao Drugima kao raj se čini,
I oaze i pažnja san im nedostižni,
Pomoći im neće pogled lažno brižni.

 

Dosta je, kažu!
Bit će, jednog dana, umrijeti se mora.
No do tad ću biti natmurena Luda,
Trn u mnogom oku, slatka noćna mora.

 

Autor sleg

Odgovori

Subscribe without commenting