[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U ponorima i provalijama, radost se stisala…
Bez krika, bez jauka  zajedno s mostovima
Ljubav je generacija pala, sa gustom se rusilo sve
kada se krune i zezla docepala– Mrznje sirova glava.

Rusitelji mostova nista ne znaju.
Njima je sve za jucer, za njih ne postoji sutra,
za njih poslije noci ne svanjivaju jutra.
Za njih postoje mostovi od betona i celika
dok oni takove ruse
provalije se uvijek uspiju premostiti
mostovima od ruku; onima sto se radjaju iz duse…

Mjesecina sa zvijezdama neumorno preplice prste
niti srebrne i zlatne u vijence se  splicu
od njih se grade mostovi drugacije vrste;
izvijaju se kao duge nad rijekama
cije  se obale druziti zele
o ljubavi pricati hrastika i vrbika
na mostovima nerazrusivim
na mostovima od ljubavi i nade.

Tim mostovima svi se ponori mogu prijeci
spojiti dlanovima razdvojene obale
ponovo dotaci lice ljubavi i sreci

Medje iskopane zbog prizemnih strasti
same ce se od sebe urusiti, u zaborav pasti;
Oko njih, jos uvijek, ali samo ponekad
sumanuti vjetrovi proslosti igraju svoje sulude igrokaze
a ljudi mostovima od ljubavi i nade
u sutra odlaze
ne osvrcu se… prolaze

“Rijeka bez   povratka”

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting