[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Gledam kako tece poput mudraca dole ispod nas i opominje

Ona tece za sve nas i ni za koga, ta voda sto Neretva zovu je

i odlazi daleko ka moru i ulazi u njega bez pasosa i bez da pita

Dok se miluje o dno hercegovackog kamena, pitomog svoga korita.

 

U Ilicima sam mirisao cvijet i slusao sum Radobolje drage

U starom gradu sam nastavio slusati tu divnu melodiju bez rijeci

I cvijet i voda mi uvijek darivase nesto od svoje sakrivene  snage

Pjevali su tu tiho mome  srcu, stih bez teksta  koji  dusu lijeci.

 

Jutro me je probudilo veselog i sretnog, okupanog  suncem na Carini

Proveo sam noc u gradskom parku posmatrajuci zvijezde na mjesecini

Bacao sam hljeb  mostarskim galebovima sa sredine carinskoga mosta

Prenocio sam kod ljudi koji su me primilii kao domaceg, a sebe kao gosta.

 

Podijelio sam sipak na dva dijela i darivao sam njime par beskucnika.

Jedan je sjedio na hladnoj zemlji na Rondou, drugi u Fejicevoj na korzou.

Osluskivao sam ezan sa dzamija i slusao zvona crkava mostarskih zvonika

Osluskivao sam dusu onih koji ovdje zive, osluskivao sam njihovu dusu, osluskivao svoju.

 

Tada zacuh jednu istinu koja se moze cuti samo ako se pronikne duboko u ljudsko

Nikada ispred rijeci ”Covjek ” nemoj staviti nikakvu oznaku, nemoj staviti simbol

Jer ako to ipak ucinis zivot ce ti se uciniti skucen, u njemu ce tvojoj dusi biti usko.

Nastavi vjerovati u ono u sto vjerujes,  ali dopusti neka ti COVJEK bude motiv i zivotni idol.

 

Zivis u gradu koji ljubavi ima i daje je u neogranicenim kolicinama

Gradu u koji dolaze ljudi da mu daruju svoje vrijeme, zivot i dane

Ljudi razlicitih vjera i boja koze se dive nasim geografskim sirinama,

Zato pokusaj biti kao svoj grad i budi Mostarac sa obe ili obje strane.

 

Zamisli kako je tuzno znati da postoji granica preko koje kad predjes prestaje tvoj mir

Granica koju si postavio sam i na osnovu nje zivis i ona u tvojoj dusi stalno stvara nemir

A da znas ako se otvoris i kazes ja sam covjek koji nema granica, slobodan, svega sam zbir.

Odjednom sve postaje tvoje, i ljudi i cvijece i rijeka i Amrin osmijeh i Marinin poljubac i cijeli svemir.

Autor Haris Delic

Odgovori

Subscribe without commenting