[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Postoji potok i jedno brvno
preko kojeg moraš preć

Postoji rijeka i jedan most
preko kojeg odlaziš u svijet,
na drugu stranu što te plaši
a voda teče i ne misli na vrijeme,

ne razmišlja ni most tko ga gazi;
nego nam služi u svojoj snazi
vjekovnoj šutnji uresima starim
na omeđenoj stazi što spaja i
razdvaja svijet

I kad shvatiš da most i vrijeme
u mudrosti žive, Božjom voljom
namijenjeni graditeljevom rukom
isklesani,  za sve ljude

I voda što ispod svoda ga
ljubi, zna njegovu patnju
na mostu trag ljudskih stopa
što gaze u svojoj snazi,

al’ most ostaje gord i strpljivo
podnosi udarce života,
o njemu pišu se pjesme,
šapuću ljubavi tajne,
Ponosni most što spaja dvije
strane, što ljubi duša tajne
ostaje svoj i gord, na vjetru i kiši
pripijen uz dvije strane, iznad života.

Autor Tanja Tadic

Odgovori

Subscribe without commenting