[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 

uz ovo plavo zrcalo

omadjijanog mirisa

ostavih dusu

da pluta bez ankora

u obrucu plavetnila

u beskrajnim dubinama

u osinu visokih planina

svezah srce svoje

ostavih te ljubavi moja vjecna

i moga sna zamraci se sunce

od tvojih obrisa

jos me ljuljaju valovi sjecanja

zapleten ko riba u mrezi

ne isplivah bidan

ne nadjoh pravoga puta

da isplivam

da se spasim tvoga krutog zagrljaja

tijelom ostavih sve iza sebe

oci mi ostadose

nebom da te nadljecu

ranom zorom uz bonacu

dok te snenu

krik galeba budi

Autor plavivitez

Ova objava ima 3 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting