[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Sjedim na kamenom žalu
kojeg miluje sinje more
i čujem huk kao na duhalu
u očima mi zrcale zore.

Maestral širi mirise bujne
sol i smilje zrakom mili
dok sunce sipi te boje žarne
cvrčci cvrče kao da su se opili.

Pučinom jedre brodovi
nevere i zvijezde ih vode
daleko ih odnose valovi
u sigurnu luku brode.

U meni silno more se budi
nemirno more sa žarkoga juga
plima mi zapljuskuje grudi
a srce mi ispunjava tuga.

 More plavo propinje se i buči
dok oplahuje bijelu hrid
željela bih u to more ući
i postati pjenasto proziran fluid.

Autor Sissi

Ova objava ima 4 komentara

  1. Pjero, hvala na čitanju i lijepoj opasci. Godišnji je prošao, ništa od Lastova ove godine, a nisam se odmorila baš niti na Pagu u Staroj Novalji(obiteljski odmor). Bila je bura i dva puta sam ušla u more u 9 dana, a vratila se s temperaturom i antibioticima u Zg i još se liječim.
    Već sam umorna nakon prošlog tjedna rintanja od jutra do XX sata.
    Postajem melankolična i trebala bih istresti par pjesama o SMRTI.

    Lp i čarobnu večer ti želim s puno inspiracije i poezije!

  2. simpaticno mi ovo…

    Sjedim na kamenom žalu
    kojeg miluje sinje more
    i čujem huk kao na duhalu
    u očima mi zrcale zore.

    ne bi da budem nepristojan…al svidjelo mi se ,pa ja moram malo na svoj nacin 🙂

    sjedim na kamenom žalu
    milno ga zaliva sinje more
    hukom valova ko topovi salvu
    vatra u očima zrcala zore

Odgovori

Subscribe without commenting