[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Našao sam te u jednom zanonsnom trenutku, negdje početkom ljeta. A ljeto je beskrajno, zato smo i bili na pragu vječnosti.
Hodali smo i pričali sve moguće jezike, i nismo se razumjeli, dok nismo zašli
za onaj tajni bor i tamo smo se spojili u jedno, kao svirači sa žicom ili latice u cvijetu jednom.
To su bila tvoja leđa, to je bio mrak koji nikad ne gasne, početak ljeta, dan je bio velik kao pobjeda, kao grožđe koja samo pada s odrina.
Nisam ništa radio, pravio sam se kao da sam opijen i gotovo nepomičan.

Jer ti si bila Ja, a ja sam živio samo od tebe. Kada je ljeto stiglo svom vrhuncu i kad su paprike i rajčice bile prezrele, jeo sam ih negdje u podnožju brda gdje smo nekada kao djeca tražili blago i krali bombone.

Bacao sam se na morsku travu, puzao pijeskom do tamarisa. Veće ludosti nije moglo biti
Smijala si se, ali htjela si biti i jedna i druga i treća. Sad imaš sve, osim nas, a falit će ti barke i pisme s ovog mora,
falit ću ti ja, onaj koji gradi noći s malo starog sna.

Posted by drgligora

Rođen u Pagu. Završio Filozofski fakultet u Zadru. Doktorirao na Filolozofskom fakultetu u Zagrebu. Poslodavac HRT.

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting