[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Promatram te dugo i pomno.

I nažalost, ne vidim ništa.

Možda si samo biće tako skromno

I nisi se još pretvorio u čudovišta.

Jer, znaš, monstrumi su ono

Što se danas opaža i vidi,

A ti, skromni čovječe, koji nisi to,

Zbog svoje skromnosti ipak se ne stidi.

Nego je probaj što duže sačuvati,

Koliko te god pokušavali pljuvati

Što nisi jedan od njih –

Monstruma bezumnih.

A ti ćeš se već nekako izboriti

Za svoje mjesto pod zvijezdom.

Možda nećeš ratove voditi,

Ali ćeš izgraditi svoje skromno gnijezdo.

I nemoj da zavidiš monstrumima gordim,

Jadni su oni više od tebe.

Valja živjeti toj prokletoj hordi

S hiljadu grijehova natovarenih na sebe.

Autor Slađana Golijanin

Rođena 1987. godine u Sarajevu. 2011. magistrirala komparativnu književnost i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Piše i objavljuje poeziju, eseje, reportaže, novinarske članke, kritike vizuelnih, pozorišnih umjetnosti, te filmske i književne kritike u raznim medijima regiona, kao što su portali i časopisi posvećeni kulturi, umjetnosti i književnosti. U slobodno vrijeme pleše.

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting