Monolit
Stojim u blatu istopljenih oblaka
I vrijeme mi kaplje niz dlanove
Na svodu od pare i perja
Moje sunce vrišti u podne
U kaljuži jada pomazat ću noge
U škrgutu zubi čuti cvrkut ptica
U morima ispranih mozgova tražit ću školjke
Pomirit ću se sa svijetom
Koji me se doticati neće
Ni najtvrđa stijena neće ostaviti traga
Na crnilu glatkih zidova
Samo će sitna prašina
Kradomice obrisati smiješak
S mojih isklesanih usana
Jako lijepo..