[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Navikao sam…

Navikao sam

Da se ubijem u svakom

Danu

I da mirno stojim

Poput olovnog vojnika

Kad kažem:
„Da, tako je gospodine,

Sve je u redu sa mnom“

Dok mi gazi nove zimske cipele

Koje sam kupio na kredit

Kao da sam progutao

Samoga sebe i nikako

Da svoj bijes na njega sručim

Zbog nanešene štete

Navikao sam se i na rukohvate

U autobusu za koje se mahnito kačim

Jer volim da izgledam kao kričavo spadalo

Na ofingeru svačijeg ormara

Punog moljaca

I

Svaki put kad u autobus uđem

Kao u javni WC

Nikako već jednom da crknem od smrada

Staračke kože, pubertetskog estrogenskog znoja

Uspaljenih roze curica

U ovih zadnjih pet godina

Jer sam se ustoličio među

Naopakim istrganim sjedalima

Zato što sam postao nužnost tog zaraženog

Prostora zlih misli i sirovih strasti

Gdje Momčilo sa bakarnom kajlom

Oko buldoškog vrata mu

Koja krasi njegovu tapiseriju

Na mlohavim salo prsima

Dok puše u vrat mlađahne puterice

Čija se guza lagano i slatko

Drpa o njegovu burgiju

Na koju je on znatno ponosan

Jer mu donosi prosperitet egu

I trip da je fucker

U kojem se kupa od sreće i zadovoljstva

Osjeća da bi je volio povaliti

Pa da joj pokaže kako to izgleda

Kad lola u šipražju guzi

Autor Maharaja

Ova objava ima 6 komentara

    • Cipele su me dotukle prošle godine, te iste… Zavrsile su u otpadu… Nije to ni loše kad skontaš da su ipak služile svrsi… A pa, šta da ti kažem, niti jednoj djevojci/ženi koja drži do sebe nije svejedno. Al’ te neke kada se pomame… Ni klupa u parku nije na odment…

Odgovori

Subscribe without commenting