[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

OLUJO
trebam tvoje suze da gorcinom mojih
ruzu i karanfil u zapustenu vrtu napojim
strepim da se necemo sprijateljiti
i u ljutnji te pljackasem nazivam.

U tebi je obecanja kroz pustinje bez oaza
svracas iznenada i ravnodusnost bunis u meni
i njeznosti je kroz bespuca, u tebi
a u mojoj molitvi je gnjevne svejednosti.

Daj im naslutiti odakle dolazis
poljubi prvi otkos jecma na djedovini
na grobu moje bake vrelu suzu prolij
zdruzi se s gromom i munjom u Slavoniji.

OLUJO
trebam tvoju drskost da surovost rana
sarenom maramom povezem prelomljenoj dugi
moje su strepnje kao tvoji oblaci tmurne
i case prepune razlivena pelina.

U tebi je prkosa odmetnickih
a u meni izgubljenih bitaka s jahacima Apokalipse;
dopustit ces da kleknem pod raspelo
i pomolim se na svoj nacin– buntovnicki.

Ti ces razumjeti moju molitvu
i sucutno tjesiti povrijedjene stecke
munjama ces zvonike u svjetionike pretvoriti
a grmljavinom buditi kamenjar uspavani.

OLUJO
u ljutnji te uvijek nazivam pljackasem
i bojim se da se necemo sprijateljiti nikada
a trebam tvoje suze da gorcinom mojih
utrnem fenjer mrznje a svjetiljku ljubavi upalim.

U mojoj je molitvi domovinskih zudnji
tvoja je surovost i santa leda i ognjista plamen
grom i munja u kanadskim prostranstvima
ruza i karanfil zbratimljeni kisama.

Ceka te u zitu zrikavac zedni
trag straha s obraza obrisi srni u hrastiku
skoljke jos mrmore na jadranskom zalu
a slavuji o ljubavi pjevaju u vrbiku.

Daj im naslutiti odakle dolazis
a meni dopusti da uz oltar kleknem
da se na svoj nacin, prkoseci molim–

za pobratimstvo nase, za bratstvo u svemiru.

“Rijeka bez povratka”
1991.


Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting