[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Beskrajno prostranstvo nebesko pod kojim hode duše sve

prospi malo čarolije putevima kojim hodimo on i ja

Učini ih da se ukste il’ ovlaš dotaknu  iako odavna ni isti im pravac nije

Nebeski svodu , ti čijih zvijezda oboje vidimo sjaj

pokloni nam jedan susret, kao nagradu za sjećanje i kraj

Nedovrsena, nedorečen priča  naša je bila

Daj nam bar priliku da se pogledi još jednom sretnu pod

beskrajnim ti nebeskim svodom.

Ne mora biti tu priče, jer znam oči će naše sjati, kao što sijaju zvijezde tvoje

gore daleko…neprimjetno al’ onaj ko ih gleda vidi  im sjaj  miljama daleko….

 

 

Autor Melisa_MCK

Ova objava ima 6 komentara

      • Draga Melisa,želim ti dobrodošlicu i puno uživanja u stihovima i ugodnom druženju na ovom portalu!:)
        I ne moraš me persirati…slobodno me oslovljavaj sa “ti”…navikli smo tako ovdje:))
        Lijep pozdrav ti šaljem i ugodan dan!:)

Odgovori

Subscribe without commenting