Molitva mjesecu
ranjen i sam od ljudi u bijegu
zaledi nebo vucije pjesme zal
pupoljak tresnje ote se snijegu
haljinu bijelu siri za bal
proljeca mladog miris ju pozva
iskusnog vuka razapne dusu
molitva mjesecu ju natrag ne dozva
izvoru starom nakalemi susu
ko ledenica sa krova srce se rasu
vrelina vena snijegom rumeni
klonuse noge mladom irvasu
nebo se otvori voljenoj zeni
ranjen i sam,od ljudi u bijegu
zaledi nebo vucije pjesme zal








Duško mili…ova me se posebno dojmila…zadržao si svoj stil izražavanja i sve je slike oćutima moguće doživjeti…izdvojila bih toliko toga,a opet time urušavam divotu stihova…jer od prvog do zadnjeg su potpuni i skladni…moj naklon za ovo…vilinski♥
ODUSEVLJEN!!
pozdrav i sretna ti nova:)
Cim sa vidio naslov pomislio sam na vuka i pogodio:))))
O tvojoj poeziji moze se misliti i ovako i onako ali mastu i originalnost nitko ti ne moze osporiti a to vec dosta vrijedi!
Pozdrav!
Slika koju si ostvario prekrasna je. Ledena noć, zavijanje vuka i pupoljak trešnje negdje u umu. Osamljen je taj vuk u tebi, nesretno zaljubljen, ali zna stvarati ljepotu. Čestitam Duško i svako dobro želim.
Odlično Duško.
Vrela vena snijegom rumeni… koja slika.
LP
predivna pjesma,pozdrav!
hvala svima do krova i sretna vam bila godina nova!! :)
Uvijek me se jako dojme tvoji stihovi..ali ovi su posebni…
jer u njima
i nježnosti tračak ima:))
Sretna ti Nova!:)
hvala sjenovita:) all the best to you!!:))