[Ukupno:0    Prosječno:0/5]


Svjetla piljevina upaljača prosu se sobom moje prividne vlasti.Iskrzana svjetlost na nebesima, kao uoči vasionskog vatrometa presječe nikotinski bazd starim i slatkim zadahom zapitanosti:
Kojim povodom prašte u daljini nebeske prskalice dok laju martovski vjetrovi i bude me podrugljivi fijuci lutajućih planeta. U ritmu svog iskušeničkog metronoma samoće namreškane prohladnim vjetrom, u ovoj rasvaloj močvari krvoločnih zadirkivanja toročućih papagaja, niti jedan glas
harmonijuma, (tajanstveno smiren poput sjedećih idola), da zaustavi svrdlajući pogled mog vječnobježećeg lika u ovoj čamotinji noćobdijskih sačekivanja mnogih svitanja.
Da zaustavi ovo presipanje iz šupljeg u prazno,  pa da zasvira muzika mirne noći dok me bujica snova nosi prema ničijoj zemlji zaborava i samilosti.
Još jedan otkos ispisanih uzdaha, i još jedna pregršt svjetle piljevine,  i sjevernjača zapletena u orahovo granje šmugnu u nebesku vis, i ostah sam samcat.Šupalj kao siromah, od nosa do očiju.

 

Posted by Adem Garić

This article has 7 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting