Prošle su četiri godine,

a sve još izgleda kao da si tu.

Jutra se bude,

dani prolaze,mjeseci lete,godišnja doba se izmjenjuju

a slike blijede.

Gledam proljeće kako se budi,

a tebe nema.

Čekam ljeto, nadajući se da ćete

sunčani traci meni donijeti.

Da ćeš me opet zagrliti i utješiti kao nekada,

no nema te.

I tako dočekam i jesen,

tu tmurnu, kišovitu jesen.

Nema te opet, ni kiše te ne donose.

Ostala je samo zima,

snjegovi bijeli i hladna jutra.

Gledam pahulje snijega i pitam se hoćeš li doći?

Čuješ li me?

I prođe još jedna godina,

Sve opet ide ispočetka.

Proljeće, ljeto, jesen i zima.

I tješim se. Znam na boljem si mjestu.

I javiš se ponekad u snovima, ondje se sretnemo

ali malo jedna drugoj reknemo.