Moji ratovi
Spokoj noćas ne stanuje ovdje
Vrištim sve svoje nijeme užase
prolijevam sve svoje otrove,
prebrajam mrtve.
Ugasiti ću zvijezde sve na tren
zarobit ću vjetrove u paukove mreže,
Pustiti ću trnje na svoja vrata
i rasuti magiju prašine
do njih…
Odavno su olujna mora
po kojima brodim
ja još uvijek sama svoje ratove vodim
u zraku na kopnu i vodi
limeni bubanj bacit ću noćas
Zapletena u čipkasti korov
opet ću sanjati o slobodi
Jako dobri stihovi. Oduševljena sam.
nia piše ili odlično ili jaaako dobro. Nema treće :))
Procitao sam tek par njenih pjesmica ali rekao bih da pise ili odlicno ili jos bolje :)
hvala,dragi prijatelji…svaki moj stih je snažno proživljen.Složit ćete se samnom da se stihovi jedino tako i mogu stvarati
Nia,prekrasno pišeš…i u svakom slučaju ja osobno se slažem s tobom u potpunosti…snažni osjećaji i snažno proživljeni trenuci najbolja su podloga i inaspiracija za divne stihove…:)Bravo Nia!
svaki komentar je suvišan, sve je rečeno :)
Taman da napisem nesto i Electric kaze”svaki komentar je suvisan,sve je receno”
E jesam neke srece :)
Pjesma bi pod nekim drugim okolnostima, na primjer u ratu, ponijela ovu pjesmu u visinu, jer oslikava svu bit i snagu želje za slobodom i mirom. Jako mi se dojmila ova pjesma