[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Blag poljubac u obraz,

u jedan, pa u drugi,

kao slučajni prolaznici,

kao nikada ljubavnici.

Pogled odsutan, stran…

Pokušavam da se u tebi pronađem,

dio bar da ti sebe u očima prepoznam…

Nema me.

Želja mi stisnuta u grudima

da me k’o nekad zavoliš,

pa pokušavam da te uzdahom zadržim,

da miris tvoj ne zaboravim.

Odlaziš…

Mašeš rukom tek reda radi.

Jel’ nisam bolje zaslužila?

Na pločniku još obrisi kiše od sinoć

i moje suze od ludila.

Posted by cuvidina

This article has 3 comments

  1. Tiho se pozdravljate, kao neznanci, a u sebi šapućete svoje male monologe čežnje, ti i taj. Kao da Nerudi odgovaraš. Dostojna ga u potpunosti. 🙂
    “…
    Ista noć u bijelo odijeva ista stabla.
    Ni mi, od nekada, nismo više isti.
    Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio!
    Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.
    …”
    P.Neruda

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting