[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Moje pjesme traže svog junaka.

Moje pjesme traže nove rime,

Al’ najviše od svega

 Traže tvoje ime.

Moje pjesme vole nove riječi.

Moje pjesme vole nove teme,

Al’ najviše od svega vole

 Kad spomenem tebe.

Pitaju se kamo si nestao

I zašto o tebi više ne pišem?

Pitaju se gdje je onaj princ,

Princ plavih očiju.

Pitale bi mene,

Al’ boje se da ne smiju.

Iza sedam mora, iza sedam gora,

Tvoje je kraljevstvo.

Iza sedam zakona, iza sedamdeset sedam odredaba,

Koje kažu da nisam za tebe dobra.

Ako tako misliš, zaslužio me nisi,

Niti jednu riječ mojih pjesama.

Al’ ljubav se ne zaslužuje,

Ne uvjetuje, ne oročuje,

A pjesme nisu zakoni,

Ni članci, ni odredbe,

Ne sputavaju ih načela ni prisilne norme,

Već teku kao rijeka i slijevaju se u nepoznato more.

Al znam da tebi ništa značiti neće,

Ni izvor, ni rijeka, ni ova pjesma.

Niti jedan pogled kojeg ti uputila nisam,

Kojeg sam sakrila od tebe,

Da zaboravim kako nisi moj.

Tvoje ime moje pjesme vole,

Za tvoju sreću moje ruke mole.

Sve na tebi žele moje pjesme,

Žele da budeš glavni junak njihovih stihova.

Što da im kažem?

Kako da im objasnim?

Da nisi junak moj,

Da nisi što one od mene traže.

I da ih nema, bilo bi ti puno draže.

Al’ kako da ih ne pišem?

Kako da tvoju sliku iz života obrišem?

Da se razumom može birati,

Tvoji me pogledi ne bi mogli tako duboko dirati.

Jer krhak je razum i njegove težnje,

Kad srce ima neke druge čežnje.

Moja ljubav nije tražila ništa za sebe,

Već sve najbolje samo za tebe.

Moje pjesme nisu tražile svoju slavu,

Nisu bile za pouku niti za šalu.

Moje srce ništa od tebe nije htjelo,

Samo pomaganjem tebi može biti cijelo.

Jel’ može netko drugi dobiti

Ono što je Bog rekao da je tvoje?

Jel’ se mogu tuđa imena u mojim pjesmama kriti?

Takva pjesma ne bi bila savršena,

Čak i ako bi to moglo tako biti.

Kad je jedan tvoj pogled dovoljan,

Da mi pokvari svaki drugi životni plan.

Kad bih zbog dodira tvoje ruke,

Uspjela podnijeti sve ostale muke.

Kad ne mogu da ti ne oprostim sve duge,

Kad bih zbog tebe odmah ostavila sve druge.

I što da na to kažem?

I što ćeš ti na to reći?

Nije me briga, jer neću više poreći.

Jer koliko god se trudio da ne vidiš,

Da ništa ne znaš, ni ne čuješ,

Dobro znaš da bih zbog tebe pristala

I na ono što zbog drugih neću,

Samo ako bi tebi donijelo sreću.

 

Autor Jesenka

Ova objava ima 3 komentara

  1. A pjesme nisu zakoni,
    Ni članci, ni odredbe,
    Ne sputavaju ih načela ni prisilne norme,

    Pjesme su slobodne, ali životne norme znaju biti jake. Tečan, ležeran stih. Pozdrav!

Odgovori

Subscribe without commenting