[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Istok te polako izjeda, moja ljubavi. Gledam kako se tamni akvamarin prelijeva u tirkizno sivilo prošarano zagasitim purpurom. Kako se ogleda u jednorogu stratokumulusa koji tek što se nije obrušio mojom pomračenom sviješću.

Vidim te plavom, moja ljubavi. Još koji tren. Visoko iznad moga čela, dok se okrećem udesno, prateći putanju do jučer jasne vizije godina koje, danas znam, zasigurno neće doći. Pridižem dlan kako bih zaštitio ovo malo jasnoće svoga vida od iluzije tvojih blještavih riječi dok te samo nazirem u procijepima smeđih cirusa prepletenih čipkom u tkanje zapada.

Nestat ćeš ubrzo, moja ljubavi. I stići će tama.

Prekrasna.

Tiha.

Zastrašujuća.

I tako, tako čarobno sigurna.

Autor ilumminati

Ova objava ima 5 komentara

  1. uživancija te čitati…pogotovao kraj…svaka riječ na svom mjestu, posebno naglašeni svaki osjećaj, sve je za osjetiti :)))

    Prekrasna.

    Tiha.

    Zastrašujuća.

    I tako, tako čarobno sigurna.

    savršenstvena prekrasnoća :))

    pozz newe

  2. ridižem dlan kako bih zaštitio ovo malo jasnoće svoga vida od iluzije tvojih blještavih riječi dok te samo nazirem u procijepima smeđih cirusa prepletenih čipkom u tkanje zapada.
    LIJEPOOO

Odgovori

Subscribe without commenting