[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U meni dvije duše.
Slavonska duša bećarska,
dalmatinska duša mangupska.
Prva sanja snjegove, ravnice
druga more, kamen i krik
bijele ptice.
Prva duša čašu bi razbila,
druga duša staklo bi slijepila.

Prva traži mjesec i sokake
smijeh tambure i avlije male.
Druga žudi kamen, more,kale
tihu pjesmu,beštimu
i buru.

Obje duše disat će zajedno
čekajući svoju
zadnju uru.

Autor marija

Profesorica književnosti i njemačkog jezika. Radi u Rijeci u jednoj srednjoj školi. Izdala zbirke pjesama ” Crni plamen” “Očaravanje”. Najdraži pjesnici- Edgar Alan Poe, Antun Gustav Matoš, Dobriša Cesarić, Sergej Jesenjin.

Ova objava ima 9 komentara

  1. ti si podvojena ličnost mare, bilo bi dobro da potražiš stručnu pomoć u vezi s tim problemom :))… šalim se, pjesma ti je krasna i jako lijepo si opisala svoj karakter u stihovima, koji je nježan slavonski, osjećajan i temperamentan dalmatinski… i povremeno se oba ta karaktera mješaju čineći tebe kao osobu, ja sam isto btw iz Slavonije, a po roditeljima iz Hercegovine… pozzz veliki za tebe :)))

  2. pa gora si od mene:)),mora se u pjesmi nagovjestiti smrt i prolaznosti….pa kad bi se sve srušilo..
    Obje duše disat će zajedno
    čekajući svoju
    zadnju uru….a zato je i dobra pjesma,to joj daje punoću(ne znam dali sam upotrijebio pravu rijeć),prve dvije strofe su vesele(ritam)..razigrane..a zadnja u stilu Ujevića sve ujedinjuje i čeka kraj..posljednji okucaj Ure.lijep pozdrav ..za obje duše.

Odgovori

Subscribe without commenting