[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Kiša je jutros prekrila nebo

i obojala ga teškom tminom,

a moje srce natopila je

gorkom čežnjom za

ukradenom mojom srećom.

Misli su mi prozirne i jadne,

nemam više razloga da se smiješim,

jer imao sam jednom sve,

a sada mi je još ostala samo

duša moja, ranjena, usamljena i prazna.

Još jučer znao sam kako

srce moje samo za tebe tuče,

sve je bio lijepi san,

ti i ja i ljubav beskrajna.

San se raspršio i razbio

u bezbroj sitnih komadića

i svanulo je jutro

koje uzelo mi je tebe,

jer ti si bila prekrasna vila

koju je stvorila

moja luda, pjesnička mašta.

 

Autor alojz

Ova objava ima 12 komentara

  1. San se raspršio i razbio

    u bezbroj sitnih komadića

    i svanulo je jutro

    koje uzelo mi je tebe,

    jer ti si bila prekrasna vila

    koju je stvorila

    moja luda, pjesnička mašta.

    Sviđa mi se.Pozdrav!!

  2. “jer ti si bila prekrasna vila
    koju je stvorila
    moja luda, pjesnička mašta.”
    – Najljepša je pjesnikova mašta, najteže je otjerati vlastite iluzije. Veliki pozdrav Alojz, pozdravi grad.:)

Odgovori

Subscribe without commenting