[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Uhvaćen u tmini, krajičku male hladne sobe

Zatvoren da me toksični alkohol ne bi probo

Prozor do, ispušta uspavanu bol, nedorečenu.

Vjetar ju k meni nosi, tiho teži da me dodirne,

 miluje po kosi. No soba svaki put ostaje zaključana,

ključić bačen u tucet trave koja se rosi.

Neka ide k vragu, ona koja me zaključala,

nesvjesno bol mi poklonila, dušu mi zatomila.

Usijan mrak. Vidi sreće vani, miris radosti

dopire do mene, ali nikako, nikako otvoriti prozor.

Otvoriti sebe.

Autor Vladac

Odgovori

Subscribe without commenting