[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Moja rijeka otiče daleko

vijugavim putem tražeć bol,

što ostade u dubini srca,

kao vijenac uspomeni toj.

 

Uspomena u visini skrita

zvijezda joj blista krvav trag,

moć je njena uzdignuta,sveta,

slavnoj čežnji sudbina je kraj.

 

I molitva rijeci bola kliče

ostavi bar malen svjetla trag,

srcu mome da oluja stiša

i sa bolom olista u sjaj.

Posted by Giovanni

This article has 5 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting