[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Moja rijeka otiče daleko

vijugavim putem tražeć bol,

što ostade u dubini srca,

kao vijenac uspomeni toj.

 

Uspomena u visini skrita

zvijezda joj blista krvav trag,

moć je njena uzdignuta,sveta,

slavnoj čežnji sudbina je kraj.

 

I molitva rijeci bola kliče

ostavi bar malen svjetla trag,

srcu mome da oluja stiša

i sa bolom olista u sjaj.

Autor Giovanni

Ova objava ima 5 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting