[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Zajedno s rijekom
pokvasim oči,
zureći u njen tok
brži od misli…
Sa obale njene pobacam
sve riječi istrošene..
Neka se ne čude ljudi,
zašto sama
kraj rijeke ćutim…
Ona me čuje,valovi njeni
primaju sve moje i
nose daleko u plavo more.
Ogledam se na površini njenoj,
lik mi valovait
kao i ona…
Odnosi mi rijeka čežnju
na put bez povratka..

Ova objava ima 21 komentara

  1. Krasna pjesma, sjetna i bolna, al ipak slika tvoja ode u more, i naiđe mornar lijepi, pa se zaljubi u tebe, tko zna možda i u kaštele dopliva tvoja slika. Eto da se malo nasmiješ jer ti smjeh šaljem 🙂

  2. Eto…dotukla si me ovom pjesmom. :))
    Već Breza me ponijela u neki drugi svijet…a ovo.. Predivno! Ali opet imam 17 godina i sjedim uz svoju rijeku…ipak, želim zadržati taj osjećaj pa ću kasnije nastaviti s čitanjem pjesama.

    Veliki pozdrav…….

Odgovori

Subscribe without commenting