[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Ako se platinsti mjesec uzdigne
Nad moju konstalaciju zvijezda
Svakog jula
I svijest postane
Hrskavi sjeverni led što se vrti u glečerima
Sa očima gdje hvataju rep Aurore Borealis
Na Kanadskim granicama
Znat ću da je samoća provalila kroz kapije
U južni povjetarac ljeta moje duše
Preobraćene istočnjačkim otomanskim korijenima
Što načiniše da slavenska koža izblijedi iz sjećanja
I Poslanik postane moj predak
Jer kao trebao bi znati da je Constantinopolis
Zamišljen kao grobnica moga života datog mi
Snagom prirode.
Ne želeći da zaobiđu povijest ubijanja
Spustiše mi kolijevku u kontekst rata
Gdje vrana bijaše moj najbolji prijatelj sve dok
Alpima nisam dozvolio da mi priđu i šakama svojim
Me kazne zbog naslijeđa mi barbarskog
Balkanskih ratova i socijalizma što razdera mi zemlju
I učini je dobrim proizvodom separatizma
Što jede slojeve prošlosti sve dok kosti ne počnu ispadati
I vrisak genocida ne postane sve glasniji i glasniji
Od Munchove slike boli i patnje
Gdje se smijaše mi u snovima kroz četiri godine
Dok majčine grudi nisu bile dovoljne da nahrane gladno dijete
Dok sestra oplakivaše smrt brata
Dok konvoji ljudi napustiše domovinu
I moji koraci ne biše uhvaćeni da prate crnog demona
Sa kosom na svakom od šest mostova u centru grada
Čekajući da mi otkine glavu jednog dana kada se
Barut uvuče pod moju djetinju kožu i postane priridan miris.
Bio sam potencijalna žrtva Rodoljuba
Što letješe kao orao ne znajući da je moje ime preživjelo
Svaki nacionalizam koji pije krv iz svog zlatnog otuđenog pehara
I danas sjedi u Den Haagu na svom tronu kazne i srama
Čekajući da slijepa Pravda stigne sa mačem svojim i načini posljednji rez
Na noćnoj mori koja je nekada željela da vlada svijetom.
I evo me sada
A nekad bijah utamničen
Letim svoj dugo iščekivani let
Na putovanju koje se životom zove
Sad mogu sve u jednu kutiju spakovati
I staviti svoju Guernicu pod rame…

Autor Maharaja

Ova objava ima 7 komentara

  1. Bože, čovječe, ne možeš cijelu bijedu i nevolju svijeta natovariti na svoja pleća.
    “Ne želeći da zaobiđu povijest ubijanja
    Spustiše mi kolijevku u kontekst rata
    Gdje vrana bijaše moj najbolji prijatelj sve dok
    Alpima nisam dozvolio da mi priđu i šakama svojim
    Me kazne zbog naslijeđa mi barbarskog”
    To je usud svih ljudi, ne samo na ovim prostorima. Pakao kao da širi svoj utjecaj.Na svakom izlazu čeka ta gospođa s kosom. Možemo joj se rugati dok nama prijeti, ali gledati njenu žetvu je uvijek strašno.
    Tvoja ne poezija intelektualna, temelji se na istinitim fragmentima života, tvoje su asocijacije sveobuhvatne, osjeća se temeljita naobrazba i knjiška i životna.U svakom slučaju zanimljiva.
    Oprosti neznalici i reci je li spomenuti Sergej onaj koji je napisao Koffer i možda promijenio prezime kad je napustio SSSR?Pozdrav Maharaja.

    • Poštovana

      Iskustveno i proživljeno sa nastojanjem da se o njemu progovori… Iskustvo Balkana, i iskustvo dijaspore koje je znatno utjecalo da se promišlja o identitetu. Serge Dumont, koji se spominje u naslovu, je zapravo jedan moj poznanik iz Kanade sa kojim sam onako uzgred razgovarao o nama, o Balkanu i svemu onome što nam se dešavalao… Nastojao sam kao insider da mu približim sve to, pa sam se na kraju latio da napišem ovu pjesmu. Sav taj naš razgovor me je jednostavno samo “prebacio” u film svih tih dešavanja, pobudilo asocijacije i tako sam bio inspirisan… Pozdrav 🙂

  2. ”Ako se platinsti mjesec uzdigne
    Nad moju konstalaciju zvijezda
    Svakog jula
    I svijest postane
    Hrskavi sjeverni led što se vrti u glečerima
    Sa očima gdje hvataju rep Aurore Borealis
    Na Kanadskim granicama
    Znat ću da je samoća provalila kroz kapije…”

    Fantastični uvodni stihovi, sanjivi i nadrealini.

    Istorijski kontekst neću komentarisati, isuviše je rana, tuge, nepravdi, besmisla i stradanja… Veoma duboko i smisleno.

  3. Znat ću da je samoća provalila kroz kapije
    U južni povjetarac ljeta moje duše
    Preobraćene istočnjačkim otomanskim korijenima
    Što načiniše da slavenska koža izblijedi iz sjećanja
    I Poslanik postane moj predak…

    …a kosom na svakom od šest mostova u centru grada
    Čekajući da mi otkine glavu jednog dana kada se
    Barut uvuče pod moju djetinju kožu i postane priridan miris.

    Fantastična pjesma.Pozdrav

Odgovori

Subscribe without commenting