[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Ono sto volis nosis uvijek, jer to zivi zauvijek, kad je noc teska – to je srcu lijek.
Drzim to i branim, srce se moje sad sjecanjima hrani.
Moj svijet je ono sto nekome u dusi ostaje, pa i kad se moj srusi, to jos traje u necijim ocima, za srecu to dosta je.

Samo oci ne stare, a bile su teske noci kad sam sanjao prosle dane, suncane,
to su bile nocne more pa sam cekao da novi dan svane.
U pjesmi je sve ljepse, al stihovi su stare rane.

Dobro je, kazem muzi moje pjesme, jer ovo je mog zivota cesma.
Zivim zauvijek, gdje god budem, dusu ostavljam, vrijednost nevidiljivu nikad ne zaboravljam.

Ono sto volis nece nestati, ako to srce kucati prestane, doci ce opet kad budem pjesmu zavrsavao,
kad  vino gorko postane slatko, kad se opet vratim na pocetak, jer tu nema kraja, sanjacu svoj zavicaj i na kraju svijeta.

Ova pjesma je moj zivot, to moja je planeta.

Autor Chokee

Ova objava ima 2 komentara

  1. “U pjesmi je sve ljepse…” Da, ljepše naravno i od ovoga komentara što slijedi a koji hoće biti divljenje spram pjesnikove posvećenosti poeziji, pjevanju, pjesmi kao takvoj. Pjesnik je u krugu, od stvarnosti, preko pjesme, do stvarnosti, pa ponovo pjesme i samo pjesme koja je spas, u čiju moć i ljekovitost se vjeruje: “jer ovo je mog zivota cesma…” Pjesma kao izvor života, pjesma kao sav život… Svaki pjesnik bi morao vjerovati u to, ma koliko to bilo nevjerovatno, i to je osnovna poruka, jer smo n a p l a n e t a m a… (poezije!!!)…

Odgovori

Subscribe without commenting