[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Kad nađeš moju pjesmu,

nemoj hvaliti,

nemoj čitati!

 

Pogledaj malo ka brdima

malo u daljinu,

onda prema rijeci…

pa po nebu zavaraj ljude.

 

Sakrij pjesmu u šarenu torbu.

Ako se uzjoguni pritisni je narančama, mrkvom

i ruzmarinom.

 

Ako zapjeva,

zavrti vrećom i jako protresi,

da je naučiš pameti…

ne valja po putu šaputati,

ne valja po putu uzdisati,

nemoj samilost moliti od ljudi,

za ljubav nemoj moliti ljude.

 

Kad ostaneš posve sama u mraku,

izvadi iz torbe moju pjesmu…

prije nego ona tebi zapjeva,

zapjevaj ti njoj.

Zakrili je u pregršti,

kao leptira,

kao pticu.

 

Zajuljaj je opčinjenu,

ne daj je silama mraka,

ne daj samoći moju pjesmu.

Posted by feniks

Onajetihohodila, onajetihouzdisala, njenesmijavicenemoguzaboraviti...

Website: https://nizmahalu.blogspot.hr/

This article has 3 comments

  1. Jako, jako lijepo. Fora mi sto je u fokusu pjesma a zapravo ona samo služi da se vide neke druge ljepote koje su stalno oko nas i u nama. Bar sam ja tako dozivio kod prvog citanja pjesme.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting