[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Pisala bih ja o sreci
al’ rijeci ne mogu poteci,
na ljubav pomislim
al’ nista ne mogu da smislim.
Mozda bol da opisem?
Ne. Ne mogu stih da napisem.
Ljudi – nepresusna tema
al’ strofe nema pa nema.
Danas spava moja muza,
odmara od smijeha i suza,
skriva se od tuge i boli
danas ne moze ni da voli.
Ne budi je ovaj dan sumoran
ni pogled moleciv, umoran.
Ne budi je ni pjesma ptice,
snom je prekrila milo lice.
A mene neki nemir mori
razum se sa srcem bori,
previse rijeci je u glavi
al’ spava moj cuperak plavi.
Pusticu je neka spava
ovaj dan da odspava,
sjutra cu je srcem zvati
dusom mojom cjelivati.
Samo da se meni vrati,
jer bez nje svijet cu prezirati.

Posted by Ivanica

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting