[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

cujem joj glas

pocesto

cujem kakao me zove

na trenutak pomislim

da je to ono

nekad davno

proslo vrijeme

 

 

cujem kako me zove

uzvikuje moje ime

sve izgleda kao koma

zeli da joj se javim

zeli da me vidi

da sam dosao doma

 

 

kako je lijepo

zivjeti sa uspomenama

onima koje nesto znace

jos i danas gledam njenu sliku

osmjeh Monalize

u rukama uvjek nesto

njene ruke

navikle da rade

 

 

moja mama

za mene je uvjek bila

usamljena ptica

koja iznenado sleti

u moju blizinu

gleda me

kao da provjerava

da sve je u redu

poslje odleti

zrnevlje da kljuca

 

 

juce me nazvala

pita uvjek prva

kako sam

ona je uvjek

jos ponosno dobra

njen glas jos uvjek zvoni

kao de ne prica

sa telefona

 

 

sanjala je kaze

ruzne snove

pa se boji

da neko nije bolestan

nedaj ti Boze

sanjala je jutra rosna

okupana u suncu

nase dvoriste i voce

 

 

zeli jos jednom

da nas sve

vidi skupa

tata se ponovo od tuge napio

malo plakao

ona je jutrom poranila

pogacu da zamjesi

pita me

kamo su otisla proljeca

koji smo imali broj

na staroj adresi

Autor plavivitez

Ova objava ima 7 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting