[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Moja domovina je dvadeset godina daleko,
a u srcu je sve ljepsa i sve mladja!
I pitam se da li jos ceka me neko
tamo gdje sunce u moru se radja!

Poljubi me, more, kada ti dodjem,
nasmijesi se majko, milosna i sveta,
kad kroz Kamenita Vrata tiho prodjem,
pod juznim suncem usred zarkog ljeta!

Oci su gladne Kaptola i Grica
i zitnih polja slavonske nizine;
i slusam Savu kako potocima prica:
“Cuvaju nas preci u zvijezdama s visine!”

Dusa grli svoje otoke i more,
s vilama prelijece jezera i doli
i s dinarskim vjetrom plese sve do zore;
najvise na svijetu, zemlju svoju voli!

O, Hrvatsko, tu su jos korijeni moji;
moja je koljevka na tvome brijegu!
I za nju su pali sinovi tvoji,
tu skripjet ce im koraci zauvijek po snijegu!

Posted by runolist

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting