[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

(Ibrahimu, mome babi,

majstoru, merakliji i cugi)

Dirlijo, deder, dolazi za hastal, ‘vamo!

Zadirlikaj onu moju

Moj sumbule što si uvehnuo

A ti, sazlijo, pridodaj, udari u te žice

Neka zadrhte, k’o  moje srce!

Gurbete Meho, pusti tu glasinu,

Da se mehana ispuni sevdahom!

Ne pitam koliko košta…

Bogda od moga uzalud potrošenog života!

Marsela, ne brini, večeras plaćam sve!

Zalivam danas sazidanu kuću

A sutra će Ibrahim opet na skele

Krovište da krojim, crepove da redam,

Neka rode imaju gdje da spuštaju bebe

…A, bogme, i da para zaradim

Za balerinke, tašne i teke

Da mi djeca završe škole

Nikom muhtač da ne budu

Ni na čije glavnje da ne padnu

Svim srcem je želio babo

ljestvama života stići na visoko

Ali… pedeset treća prečka slaba bila

Puklo mu samo u stomaku,

Iznenada

K’o da se otkačila praćka

Sutradan je brat zatekao samo

Na stoliću, u bolničkoj sobi

Pola kutije Zete

fajercag što se kremenom kreše

I babu

Blijedog,

I hladnog, kao ledenicu

S krova naše kuće

Beli je bio, moj babo:

Majstor i meraklija!

Oni koji su ga poznavali

Reći će

Ibrahim je bio i…  cuga

A, ha ha ha ha… nasmijaću se slatko

Kao da njihovi očevi nisu…

E, nek si, vala, baš takav bio, babo!

Kao i oni čija zadirkuju me djeca

Nek’ nisi bio kao ona stvar

Koja se u pjesmama ne spominje često

Bio je mlad kad su ga u ćefine bijele zamotali

Kad je babo, umjesto u nebo, mehko i visoko

U zemlju otišao tvrdu

I zauvijek ostavio zidariju, mehanu i cugu

Ne ispovijedivši se do kraja ni ženi, ni djeci

Ni najboljem, uz čašicu, drugu.

Heerlen, 14. 08. 2010.

Posted by SAFOS

SAFETA OSMIČIĆ (biografija) Safeta Osmičić (Ibrahima i Sanije) rođena u Gradačcu, 6. marta 1955. godine. U Modriči živjela, završila školu i radila, a sa tridesetak godina prelazi u Hrvatsku, gdje ostaje narednih pet godina, da bi odatle za vrijeme rata krenula put Zapadne Evrope. U Njemačkoj nalazi utočište i tu živi pet godina, gdje u međuvremenu polaže njemački jezik. Ali sudbina je nosi dalje, pa seli za Holandiju, gdje svojih posljednjih četrnaest godina života živi i stvara. Do sada je izdala četiri knjige: - IZMEDJU NAS – zbirka poezije, TDK „Šahinpašić“- Sarajevo, 2007. - SLONICA MICA U KUPOVINI FARMERICA – slikovnica za djecu, „Bosanska riječ“ – Tuzla - Wuppertal, 2008. - MEDO MEDENI I NJEGOVI PRIJATELJI – slikovnica za djecu, „Planjax“- Tešanj, 2009. - MELEK RABIJA – roman, TDK „Šahinpašić“- Sarajevo, 2010. Učesnik mnogih književnih manifestacija, član književnih udruženja i dopisnik nekoliko web portala. Radovi objavljivani u zbornicima učesnika književnih udruženja i na stranicama web portala.

This article has 6 comments

  1. Netko je prije mene ocijenio te stihove jedinicom. Za mene je ovo desetka. Vrlo neobični stihovi-što je dobro. Jedna tužna priča s komičnim crtama, životna. Jako lijepo. Pozdrav.

  2. LoLa…popravit ćemo tu ocjenu,ne brini…i meni je neshvatljivo kako netko može davati jedinice…uporno već neko vrijeme i to bez i jedne riječi objašnjenja -.-”
    Stihovi su mi odlični…to komično meni liči više na ironiju…ironiju života,teškog,punog rada i odricanja…izvrsna priča u stihovima.
    Safos,pozdrav.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting