[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Miluju me vlastiti osjećaji, ničije ruke, ničija brižnost nije mi naklonjena. Valjda zato jer sam odabrana i svrstana među onu grupu ljudi di ljubav nije ljubljena. Boli, ha koga nebi bolilo volit, davat se nesebično, a dobivat samo mač do mača. Al eto od te boli sam jača jer nebi izdržala da postanem bezosjećajna, da prestanem virovat u ljubav, bi poludila da ljubav nisam, da joj se bolna ne darujem i ne stavljam je na prvo misto u životu. Lako je bol gledat sa strane, lako je i čitat ove moje riječi, lako je i sudija bit, jer nekako prije liče, neko da na bol sliče… eto na ljubav je pobjedila dok me bol robuje neizustivo…. Zato jer sanjam, jer sam vlastiti kreator života, uz Božju pomoć stvaram željenu ljubav u sebi, oblikujem si život u vrtu Jeruzalemskom, di me moja ljubav uvik nasmijava. Dovoljno mi biti pismama nagrađena u bolu, tad samoća nikad ne zvuči isprazno, ljubav je obasjava i nade stvara… Nisam princeza ni dama, samo obična žena, seljančica željna mira i ljubavnih osmijeha. I odem uvik odem damo u lipotu, tamo kraj tebe anđele sve se moje bolno nađe da me tvoja ljubav pretvori u sretnu nasmijanu ženu. Pa se i u javi smijem, kobi reka da mi je išta, bol se moja u masi stiša, ne progovara, samo Bog je dragi u potpunosti zna, za druge je ta patnja neizustiva i neopisiva, pa tek kap iz slapa jadikujem….drugo biva vjera u ljubav… Trplljivost moja ljubljena, anđeo moj sa bolom, ranama i manama me voli, kako nebi kad me zna u nutrinu, a ona je njemu jedino bitna, ona jer je sama ljubav. A ljubav ostaje i zadržava, drugo je prolazno…. sve je bolno tuđe, moje nije, anđeo Božji melemom iz Raja moje će jade da skrije, da ih prekrije plaštem nebeskim, da ispare pred obećano Gospodnje svitanje. Vratit će me vjera u ljubav čistu, u bezbol, biti ću živa samo u onom što sam volila, jako volila… Bit ćemo stvarni bar u Nebu, a Nebo je vječnost ljubavi moja… Vredan je ovaj križ i suze moje vrednije su od svih sudija, od svih koji moju ljubav nisu vidili, koji su me olako sudili. Bog će sve izvesti na dobro znam radosti moja, i da si stvaran samo u meni, kud više, ne možeš mi biti bliže od srca mog sanjivog…

Autor Ana Emanuela Šimunić

Ana (Emanuela)Šimunić, ,
Rođena Je 1983. Godine U Gospiću. Život Živi U Bilaju, Nedaleko Gospića.
Po Struci Je Ekonomistica Ekonomike Poduzetništva. Slobodno Vrijeme Posvećuje Poeziji, Koju Voli Još Od Ranih Mladih Dana. Kreativna Je, Obožava Glazbu, Književnost, Umjetnost Uopće, A Najzadovoljnija Sobom Osjeća Se Kada Ima Priliku Usrećiti Ljude. Radila je kao prodavačica novina u Tisku d.d. , u Muzeju Like Gospić, te kao zamjenica u računovodstvu Centra za socijalnu skrb Gospić. Ima napisanih više od 5000 pjesama. Samostalno je kreirala i objavila na shopmybook.com četiri zbirke poezije pod nazivom Tragovi i krila duše I, II i III, zbirka i Dodir Neba. Piše pripovijetke i kratke priče, te je napisala još neobjavljeni roman; Dnevnik Anđela Ljubavi. Piše razne citate, anđeoske poruke, sretne misli, poslovice, citate… Svoja djela objavljuje na popularnoj društvenoj mreži facebook i na portalu za pisce webstilus.net. Njenu pjesmu Pobjeda duše ljubavi objavila je pjesnikinja Lidija Puđak na blogu Pjesničkom riječju STOP NASILJU. Javno se nije imala mogućnosti više publicirati jer živi u takvoj okolini gdje nema mogućnosti., a i svoje je pjesme i književna djela javnosti počela objavljivati tek 2010. godine na popularnoj društvenoj mreži facebook gdje je stekla značajnu popularnost.

Website: http://anaemanuelabilaj.blogspot.hr/

Odgovori

Subscribe without commenting