[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Miluju me vlastiti osjećaji, ničije ruke, ničija brižnost nije mi naklonjena. Valjda zato jer sam odabrana i svrstana među onu grupu ljudi di ljubav nije ljubljena. Boli, ha koga nebi bolilo volit, davat se nesebično, a dobivat samo mač do mača. Al eto od te boli sam jača jer nebi izdržala da postanem bezosjećajna, da prestanem virovat u ljubav, bi poludila da ljubav nisam, da joj se bolna ne darujem i ne stavljam je na prvo misto u životu. Lako je bol gledat sa strane, lako je i čitat ove moje riječi, lako je i sudija bit, jer nekako prije liče, neko da na bol sliče… eto na ljubav je pobjedila dok me bol robuje neizustivo…. Zato jer sanjam, jer sam vlastiti kreator života, uz Božju pomoć stvaram željenu ljubav u sebi, oblikujem si život u vrtu Jeruzalemskom, di me moja ljubav uvik nasmijava. Dovoljno mi biti pismama nagrađena u bolu, tad samoća nikad ne zvuči isprazno, ljubav je obasjava i nade stvara… Nisam princeza ni dama, samo obična žena, seljančica željna mira i ljubavnih osmijeha. I odem uvik odem damo u lipotu, tamo kraj tebe anđele sve se moje bolno nađe da me tvoja ljubav pretvori u sretnu nasmijanu ženu. Pa se i u javi smijem, kobi reka da mi je išta, bol se moja u masi stiša, ne progovara, samo Bog je dragi u potpunosti zna, za druge je ta patnja neizustiva i neopisiva, pa tek kap iz slapa jadikujem….drugo biva vjera u ljubav… Trplljivost moja ljubljena, anđeo moj sa bolom, ranama i manama me voli, kako nebi kad me zna u nutrinu, a ona je njemu jedino bitna, ona jer je sama ljubav. A ljubav ostaje i zadržava, drugo je prolazno…. sve je bolno tuđe, moje nije, anđeo Božji melemom iz Raja moje će jade da skrije, da ih prekrije plaštem nebeskim, da ispare pred obećano Gospodnje svitanje. Vratit će me vjera u ljubav čistu, u bezbol, biti ću živa samo u onom što sam volila, jako volila… Bit ćemo stvarni bar u Nebu, a Nebo je vječnost ljubavi moja… Vredan je ovaj križ i suze moje vrednije su od svih sudija, od svih koji moju ljubav nisu vidili, koji su me olako sudili. Bog će sve izvesti na dobro znam radosti moja, i da si stvaran samo u meni, kud više, ne možeš mi biti bliže od srca mog sanjivog…

Posted by Ana Emanuela Šimunić

Rođena sam u 1983. u Gospiću, živim u Bilaju. Obožavam djecu i umjetnost, plemenitost. Omiljeni pisac mi je Pablo Neruda. Djetinjstvo sam provela po bolnicama i u ratu, sve to bolno u meni pobijedila je vjera, ljubav i velika molitva! Dobrostivost Božja, koja je u meni snagom Duha Svetoga razbuktala melodičnost duše. Otvorila su se sveta nadahnuća i počela sam od 15. godine pisati ljubavne pjesme, da bih tek 2009. g na društvenim mrežama počela objavljivati svoje radove koji su duhovne tematike. Od tada svakodnevno pišem i ne brojim više koliko je pjesma, proze, priča i eseja, proizašlo iz moga srca. Postala sam jednom riječju Božja šaptačica, utješiteljica potrebitih. Radila sam na kiosku ,, Tisak d.d.,, , u Muzeju Like Gospić i u Centru za socijalnu skrb Gospić. Po zanimanju sam ekonomist ekonomike poduzetništva. Svoj život ispunjavam duhovnošću, voditeljica sam molitvene zajednice svetog Jakova u Bilaju. Svoja djela objavljivam na mnogim internetskim stranicama, ponajviše na Facebooku i google+, Rimokatoličkom portalu Put, istina i život na kome sam jedna od urednica i dobila priznanje za svjedočanstvo vjere, Webstilus.hr, Poezijaonline, te na svom blogu http://anaemanuelabilaj.blogspot.hr/ i YouTube kanalu. Neke od pjesama ušle su mi u zbornike i u zajedničke zbirke, poput ,,Vrelo nadahnuća,, ... Širenje Božje ljubavi smisao je moga života. Blagoslov iz Raja neka srca čitatelja obasjava! :)

Website: http://anaemanuelabilaj.blogspot.hr/

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting