[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ležim pod zemljom dok jedu me crvi,
a glava mi živim mislima vrvi.
Razmišljam o danima kada hodah po svijetu,
kada se divih rajskim pticama u letu.

No, sjećanja moja nisu mi važna,
koliko je jedna misao snažna.
Misao da nitko za grob mi neće znati,
da će me majka Zemlja svojim rukama zakopati.

Da nijedna svijeća ovdje neće gušit noć,
da nitko ovdje zamnom plakat’ neće doć’.
A put do moga groba ostat će zagonetan
i zato, tu, pod zemljom, ja ću živjet’ sretan.

Odgovori

Subscribe without commenting