[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
U ovoj kutiji zidovi su zastrašujuće svijetli,

A misli crne.

Nakon što zatvorim oči

Pokušavam se pomiriti sa strašnim događajima

Koji će se jednog dana desiti.

 

Vodim se mišlju da je tuga

Put koji sam biraš.

Sam puštaš balade i pišeš sonete,

Sam udaraš tipke po klaviru,

Sam sebi sipaš alkohol i pališ cigare.

Sam odlaziš od onog ko te čini sretnim

I liježeš u postelju sa željom da se isplačeš.

 

Prizivajući proljeće i lastavice

Sam gradiš gnijezdo.

Moje ludilo nije tvoje.

Ni bilo čije.

Žao mi je,

Weltschmerz ne postoji,

Tuga je put koji sam biraš.

 

Ja, koja gotovo ništa ne znam o životu,

Upravo iz tog razloga

Dajem se mislima o prolaznosti

Ponekad toliko strasno

Da postajem paranoična

I prestajem da dišem.

 

Najzad ću shvatiti i ja;

„Razlog“ čini se ne postoji

Kao nešto veliko i sveopće.

Postoje samo oni lični,

Poput tebe koji si moj.

Autor Midarte

Nepopravljiva. Tragač sreće od koje bježim. Neko s malim kineskim zidom. Hodajuća apatija. Nesigurna u sve što postoji. Ozbiljna. Zanimljiva. Dosadna. Sa stavom. Filozof. Neko ko brine o neobičnim pitanjima. Na obična pitanja dajem neobične odgovore. Previše razmišljam o svojim mislima. O sutra. O nakon.
Nedefinisana. Neodređena. Nesvrstana. Neko ko slavi ljubav u dubini sebe, ko je osjeća i živi, a o njoj nikada ne kaže ni riječ.
Zaljubljena u poeziju, u kišu, u noć, u jesen, zimu, život, njega.
Student književnosti. I jezika.
Ne previše ponosna na to.
Uvijek nešto želim, uvijek znam i šta.
Rastrgana između nekad i sad, između prošlog i sutrašnjeg.
Željna dobrog društva. Zatvorena u mali stan.
Sanjar. Romantik. Idealista. Realistična. Brutalno iskrena, na veliku žalost. Na sreću, tvrdoglava.
Teška. Komplikovana. Uplakana. Glasna. Tiha. Nečujna. Pričljiva. Sretna. Hladna kao led.
Sve sam to. I još mnogo više. Ništa nisam.

Ova objava ima 3 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting