Moj prokleti život
Prosječna,osrednja,
nesvjesna istine o životnoj stvarnosti
vremena u kojem se nalazim.
Uporno, boreći se,
tražim najbezbolnije oblike stvaranja kompromisa,
da se moji umjetnički ideali ne utope u mutnoj vodi života .
To neprekidno nizanje nevolja,
posrnuća i stradanja koja me prate svaki dan…
I ta moja osjetljivost na tragiku, tuđe patnje,neku pravednost.
Pa i oni bitni trenuci moga života su previše šturi.
Moj humor i smijeh je tako gorak ,otužan i crn.
Njime ublažujem ovaj bezdan bez dna.
Ponekad, čak svjesna svoje uzaludnosti,
nevjerojatne predanosti te površnosti svojih djela,
ja ne gubim stvaralački poriv.
Previše pedantno pa i pomno čuvam,
derutne uradke, u kojima stoje neznatni podatci,
namjere,pitanja,osjećanja.
Ponekad me umori preveliko uočavanje detalja,
koje mi se podvilo pod kožu.
Puna sam klonuća.
Iz noći u noć gubim san, a izgaranje me razara.
Ti moji mladenački stihovi,zaslužen nemar….
Plašljive sklonosti.
Ta moć fleksibilnosti zbog svakog prigovora,
šinkaniranja,nestručne kritike.
Ne dojmljiv prikaz mog turobnog života.
lijepo
wooow!!Nekako tj.potpuno sam shvatila što je pjesnikinj htjela reći…zaista mi se sviđa,tako iskreno,ogoljeno,poznati su mi ti osjećaji…nadam se samo da više dominira ona “svjetlija faza” u stvarnosti..;)) svaka čast!!!