[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kamen po kamen,

zrno po zrno,

znamen.

Na škrtoj zemlji

žuljave ruke,

na škrtomu moru,

prozne mriže

ča konopi stiežu.

Ovu dušu čistu

na tvrdoj cimi,

zauvik za otok viežu.

I neka prolazu

jeseni i zime,

neka prkosu

svi vitri i plime,

zvizdan usahne

zanju kapju ulja,

zanje suze slone.

Zauvik ću znati

di je moje tilo

oćutilo prvu kapju znoja,

di je procvitala

prva mladost moja.

Zauvik ću znati

oni sritni doni

I svu lipost tvoju,

moj otoče.

I kad mi život

zašijo u krmu,

a stori leroj

zanju uru stoči,

ostati će uvik

u mislima sve noći

i sva tvoja jutra,

sva lipost tvoja,

moj otoče.

Posted by Nancy

Pjesnikinja s otoka negdje na plavom Jadranu.U 45-oj godini života.Još nema zbirku poezije iako ima već dosta napisanih pjesama objavljenih i neobjavljenih.

This article has 11 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting