[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Tražim sklonište za onog beskućnika u meni
onog koji je u prošlom životu pratio čerge
a nekad i trčao prvi kao štence
ispred tri kočije ka zvjezdarniku
traga raskajašenih konja da nanjuši na putu
i svaki put bi ga sve tri uzdizale iznad šatre da onjuši
genom zaduženu slobodu, umjesto gole koske ,kad zapale vatre
A , ja… ja sam ga vezao vrbovom korom oko noge za ugaslo ognjište
moje a drugom nogom krugove pravi oko njega
,a to ognjište ,kao da je neki božjom rukom bačen kamen
– težak u rijeku života pa se oko njega kružni valovi stopalom šire
i kad god utre si puta malo u širinu i traga ostavi dublja
zovnem ga imenom kamena onog i njemu se lice zasija
kao da mu se ono ognjište rodno u srcu zapalilo a ja dignem visoko
iznad sebe , iako me je nadvisio odavno…..

Odgovori

Subscribe without commenting