[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Moj je život poput bajki koje sam u djetinjstvu čitala,

kroz neke bajke sam na životnom putu skitala.

Sa pet godina postala sam kao Ružno pače,

koje zbog svoje ružnoće često plače.

Na svoju sestru ljubomorna sam bila,

negativne emocije počele su iz mene kipiti već kad se rodila.

Sestra je lijepa bila,

kao prava vila,

a ja ljubomorna postala,

zbog svoje zloćestoće ružnija ostala.

Bila sam i ja kao beba lijepa,

ali sam postala pomalo svirepa i duhovno slijepa.

Zločeste vještice namjestile mi čak i nezgode neke,

negdje po putu namjestile mi prepreke.

Sa sedam godina željezna stativa mi na glavu pala,

pamet mi skoro zbog toga stala.

Blagi potres mozga sam dobila,

nos donekle slomila.

Nos mi je zadavao najviše muka,

a godinu dana kasnije slomila mi se i lijeva ruka.

Sa plastičnih rošula sam pala,

na nešto kvrgavo stala.

Doktori su ruku dobro sredili,

a roditelji od sreće zabavu priredili.

Mogla sam postati blaži invalid,

možda bi zbog toga lupala glavom o zid.

Bila sam i Trnoružica prava,

zbog školskih obaveza,

znalo mi se spavati toliko da ne bi imala snage zgaziti ni mrava.

Često su mi bile hladne ruke i stopala,

zla kletva očito me dopala.

U pubertetu sam se počela zaljubljivati,

sebe zbog nesavršenog izgleda podcjenjivati.

Ljubav mi nije išla glatko,

ne može to izdržati svatko.

Ružno pače se ni tad nije u bijelog labuda pretvorilo,

novi, ljepši život stvorilo.

Tek u kasnim dvadesetim,

uz puno muke,

dosta toga je na svoje mjesto sjelo,

bilo je to vilinskih ruku djelo.

Dobre vile izvukle me iz ralja zlih sila,

postala sam i sama lijepa i seksi vila.

Plavi leptir poklonio mi je duhovna krila,

san o dobrim vilama i velikom zmaju sam snila.

Mudrost sada iz mene izvire,

po mojoj glavi i tijelu zvijezde mudrosti se šire.

Posted by Nada 1985

Rođena sam 27.11.1985 u Puli. Diplomirala sam pri Grafičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U slobodno vrijeme bavim se pisanjem poezije, čitam knjige, uživam u životu, meditiram i vježbam jogu. Moje pjesme su uglavnom mračne, jer sam se osjećala mračno u trenutku dok su pjesme nastajale. Ipak skoro svaka pjesma ima pozitivan završetak. Svojim pjesmama želim poručiti da je ljubav najjača sila u univerzumu kojom se mogu pobijediti sva zla ovog svijeta i izbrisati sav mrak koji nastaje u glavi zbog življenja u nesigurnom i opasnom svijetu.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting