[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Često u sobi sama, navečer
Kad se spusti tama
Kroz prozor bacim pogled
Na predivan obzor svoga grada.
Misli duboke me ponesu,
Morski valovi na mjesečini zanesu,
Zaboravim na svijet, razmišljam,
Slušam buru kako lomi grane,
To me smiruje, zacjeljuje mi rane.
Osama kao da prekrije grad,
Negdje je tu skriven tvoj trag.
U mislima vidim kako koračaš,
Lutaš ulicama pustog grada.
Zamišljam kako tražiš me..
I nema me..
Bježiš od mraka,
Svjetlo pokušavaš naći u tami,
Beskonačnoj tami..
Tada shvatio bi, valjda,
Mislim, postojala bi neka nada,
Ali bilo bi kasno,
Vrijeme je odavno isteklo, stalo.

Autor Viki

Odgovori

Subscribe without commenting