[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Uvijek me tuga slama kad razmišljam o ljepoti mog grada
Njegova starost i moja mladost potiho žive
u svakoj ulici, na trgu diše svježina jutra
Bolte se šire ko’ svod neba…
Grad obasjan ljubavlju je veliki grad,
Njegova ljepota živi i rađa se jutrom
kad prvi koraci odzvanjaju ulicama
kad prva kava zamiriši na terasama…
Nevino čeka svaki otkucaj sata
I zvono s Terezinske crkve…
Moj grad živi stoljećima, gordo se širi po proplancima
opasan šumom i vinogradima…
Moj grad priča najljepše priče, ponosno sriće najljepše stihove
Moj grad je pjesnik opasan bedemom snova
Sanjar koji luta…
Jutrom kad se budim vidim moj grad…

Autor Tanja Tadic

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting