Bio jednom jedan grad,na desnoj obali Drave.
Ponosan na svoju prošlost i pametne glave.
Ulice i parkovi i predivni ljudi,
bio jednom jedan grad, uspomene budi.
Šibicare dimnjak, Tekos,Slavonija,
Litokarton,Standard,Mobilia, na čepinskoj Panonia,
Analit, OLT,Mljekara,Sloboda,
sve izvori života.
I što nisu četnici u ratu uništili,
uništili neki naši novi udarnici.
I sve po slovu Zakona ove lijepe naše,
uče nas piti iz prazne čaše.
I opet, ‘oču-neču, sjetim se naših generala,
Gotovine,Norca…. – na svemu im hvala.
Zbog mira u svijetu, oni su na križu,
a vrijedni udarnici sve veću lovu dižu.
No, evo me nazad mom gradu na Dravi,
o tom sam počeo,
malodušni ljudi sami sebe zale,
za koga smo ratovali – koje smo budale.
Instant kapitalisti,bivši šoferi i šverceri zlata,
mogu se ponositi rezultatima rata –
u mom se gradu više ne proizvodi namještaj, ni kade,
ali se ubrzano robne kuće grade.
E da samo u tvojem gradu, ni po muke,kako se narodski kaže.
pozdrav gradu na dravi, ja sam rodjena osječanka ali prije 3 godine prijeđoh u grad na bosutu…nedostaje mi i grad i drava