[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Ponekad mi se čini,

da će prije nestati svijet,

da će prije zavladati mrak,

il da će me odnjeti vrag,

il možda da će me netko,

u bijelo roblje prodati,

prije nego te uvjerim,

da nije vrijedno život tratiti,

i baš svaki dan,

glavom u zid mlatiti,

jer za svaki dan,

što pored tebe prođe,

nikome zatezne kamate

ne možeš naplatiti.

Ponekad mi se čini,

da sam ovdije samo zato

što onaj gore još ne zna

kud bi samnom,

i nije baš siguran,

jesam li dobar ili šuft.

A mene već bole leđa,

od tolikog tapšanja,

i rijeći punih hvale,

i obečanja dobri idu u raj.

Ali zašto to meni govore?

Ja u boga ne vjerujem,

moj bog je u tebi,

i svaki mu se dan klanjam,

i gotovo od kad znam za sebe,

Te molim,

i sad te molim,

ljubavi otvori oči

i zagrli me

i živi tu kraj mene samnom,

samo udahni punim plučima

i pusti se na moje ispružene ruke.

O Bože moj volim te

čuvam te,

trebam te,pusti me k sebi!

Autor dcevani1

Odgovori

Subscribe without commenting