Moj

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Lahor, površina kad se mreška,
on me voli, stalno mi se smješka.
Kad u njega od veselja skočim,
on cijukne, a ja sva se smočim.

Sva sam u njem’, nježno se grlimo,
u razne igre oboje hrlimo.
Sretna krenem dubinom roniti,
od pogleda, on će me skloniti.

Svakodnevno, vruće sunce grije,
ne brinemo dali se tko smije.
I kad vjetrić na nas malo pirne,
njegova pažnja srce nam dirne.

Ako mu se površina talasa,
kažem, pravi si, najbolja klasa.
Kad donesem sve naše igračke,
tad svu vodu okrene naopačke.

Cijeli dan, ja ljubavlju ga hranim,
od svih buba, žestoko ga branim.
On je kockast i najljepše boje,
nosim, najbolje badiće svoje.

Znamo tad zajedno sanjariti,
o čemu, to ćemo zatajiti.
Noću, kad bonacom utone u san,
pokrijem ga, čekam sutrašnji dan.

 

Slobodan Pupovac

Posted by bushido

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting