[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 

 

 

 

 

MOGU LI I JA

 

 

GLEDAM VISOKO GORE

U ZELENE GORE,

GRANE JOJ SE S OLUJNIM

VJETROVIMA BORE,

A NE SLOME!

I U OBLAKE SIVE

DOK PROBIJA IH SUNČEV SJAJ,

MOGU LI I JA TO AKO NEMAM

TVOJ TOPLI ZAGRLJAJ?

 

GLEDAM BROD TERETA PUN,

MODRIM MOREM DOK PLOVI

S VALOVIMA SE BORI,

AL’ STIĆI ĆE U SIGURNU LUKU.

MOGU LI I JA TO,

AKO ZA VODILJU NEMAM

TVOJU SNAŽNU RUKU?

 

I SLUŠAM POTOČIĆ

KAKO VESELO ŽUBORI

PRESKAČE KAMENČIĆE ,

A NI DA SE UMORI!

I PITAM SE

HOĆU LI  JA IKADA MOĆI,

BEZ STRAHA

OD STRADANJA I PADANJA,

ŽIVOTU POGLEDATI U OČI?

 

A POTOČIĆ ŽUBORI

K’O DA MI GOVORI:

“OSJEĆANJA SU TI

K’O MORE DUBOKA,

K’O  JA NEPOMUĆENA, ČISTA,

SAMO PUSTI OSMJEH

K’O  SUNČEV SJAJ DA TI ZABLISTA!

ON BIT’ ĆE TI RUKA VODILJA,

BEZ KAMENA SPOTICAJA,

JAČI OD TOPLOG ZAGRLJAJA!”

Posted by merimasmolic

This article has 9 comments

  1. A POTOČIĆ ŽUBORI

    K’O DA MI GOVORI:

    “OSJEĆANJA SU TI

    K’O MORE DUBOKA,

    K’O JA NEPOMUĆENA, ČISTA,

    SAMO PUSTI OSMJEH

    K’O SUNČEV SJAJ DA TI ZABLISTA!

    Dobra skroz 🙂 Pozdrav

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting