[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

U koštac se hvatam
sudbino gladna –
izaći iz tvojih ralja
na sunce,  na zrak –
izvući se iz tvog mraka
sijači mržnje biraju sjeme
na trusnom tlu najbolje berbe,
spasi nam dušu od smrti žive
hodamo k’o mravi uz zidove sive,
u prolazu više ne podižemo zjene –
na podu promatramo ljudske sjene,
spuštenih očiju gledamo u tjeme
k’o puževi na leđima nosimo teret
kažu: “neće da rade“ – balkanske teme,
a čovjek ne zna kako izaći iz bijede –
gradile su ruke vrijedne, sad već sijede
i ostavile svoje zdravlje i kosti za bolje vrijeme
i modrice  sudbine  već  polako blijede,
između prstiju curi vrijeme,  na klupama sjede
s golubovima mrvice dijele, dušu nahraniti žele,
smisao se razbio nakon zdravice nijeme,
čemu se nadati osim Suncu prije no spustimo vjeđe
neki će drugi rušiti i graditi mostove i vući međe

Tatjana Tadić 2017

Autor Tanja Tadic

Ova objava ima 3 komentara

  1. Eh, da, sudbina današnjih ljudi, ne samo balkanaca, već općenito. Rade i grade, a netko će srušiti sve u trenu i mijenjati međe, i još tko zna što smišljati za svoj račun, dok mi plaćamo.
    lp
    🙂

Odgovori

Subscribe without commenting