[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
To je jedno jako čudnovato biće..

Ko se opusti,shvatit’ će o čemu zborim.

Kao malo razmaženo dijete,

svaka želja,

ostvarena,svaka pomisao,

proširena.

Tu je,a kao da nije.

Stidno sakrivena i zavučena,

dubinski u špilje našeg postojanja.

Sakrivena i šćućurena, u korjene naših misli,

u debele grane naših osjećanja, u nama duboko,

biva,

počiva.

 

Živi,odmara,kao strani posmatrač,

vrativši se u svoj rodni kraj,

sjedivši u staračkoj,drvenoj stolici

i gledajući na stvari svojim čudnovatim pogledom,

gledajući na svijet u kojem bješe,

na grad u kojem odrastaše,

shvatavši da jedina stvar koja tu nedostajaše

jeste ono njegovo staro pokretništvo,

koje imade

i upravljaše svijetom.

 

I tu bješe početak ponovnog radjanja,

onog malog, razmaženog djeteta,

koje svakoga dana svojom moći utjecanja,

dobijaše svaku sitnicu koju zaželiše,

i ostavi, svoga gazdu u kojem živješe,

ostavi na razmišljanje o upravljanju,

o ostvarivanju, o otvaranju,

o životu

i uživanju.

 

To malo,

razmaženo biće,

imaše zanimljivo ime,

do danas neshvaćeno i neproučeno,

a zvaše se,

ni manje,ni više,

nego

 

podsvjest..

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting