[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Mladosti,ti ostala si u prošlosti.

U nekom kutu zakopana,

u ovitku od sreće i tuge zamotana.

Na vrhovima visoke mi planine,

u granama hrasta i lješnjaka,

s vrskom radosti.

Trčiš bosonoga,po blatnjavom putu,

tek pokošenoj travi,drage mi doline.

Udišeš mirise bijelog bagrema,

pomatrajući život s kućnog trijema.

Tako mi je trebalo malo,

sve bi u čašu čežnje i ljubavi stalo.

Dok ljubih, mlada kao jutarnja rosa,

pored mene,

život je poput vulkana vreo.

Dodir je bio ,tek pomilovana kosa,

ni za ruku me uzeti nisi smjeo.

Zagrljaj čežnja,zvijezda s neba,

a poljubci,bajke u snove skrivene.

Učili nas “Da tako treba”

Djevojke moraju biti, čiste neotkrivene.

Njihovi životi ,knjige prazne,

tek udajom pišu doživljaje razne.

Tako mi je trebalo malo,

sve bi u čašu čežnje i ljubavi stalo.

Uprkos svemu,ljubih te,

više nego bilo koga al

ne više od života svoga.

Mladosti,ti ostade u prošlosti,

u sjeni naših zelenih borova,

mene put odnese,kao lađu,

tajanstvena snaga mora.

A tako mi je trebalo malo…..





Posted by gorski potok

This article has 6 comments

  1. Hvala, hvala svima….moje pjesme nastaju po trenutnom raspoloženju,al protkane su sjetom i tugom jer je i moj život takav,ja sam poput ogledala.Sve vidite obrnuto.po prirodi sam jako vesela osoba uvijek nasmijana glasna,pričljiva,vječito zaljublena.Al…moja je duša drugo, ona trpi udarce,a njih ponekad pretočim u stih…pozdrav.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting