[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Dok mjesečina sije

Naša srca neka mlada ljubav grije.

Pitam se samo gledajuć’ na sat jeli kasno,

Kako ću kašnjenje objasniti mami i hoće li joj biti jasno?

Postavljam si milijun pitanja dok gledam u tebe,

A tvoje oči kao reflektori svjetle.

Moliš me da ostanem još koji sat

Govoriš da se to događa samo  sad.

Ja to ne želim ,a ti me pitaš volim li te?

Kroz tišinu odzvanja sve možda da, možda ne…

Ostaješ ukočen sa suzom u oku

Klizi mi ruka iz tvoje,

ostavljam te da ideš u pobjede nove…

Sjene po cesti se preljevaju

Dok iz očiju iskre sjevaju…

Pitam se što sam napravila,što izgubila,

Ali znam da nikoga nikad nisam tako  strastveno ljubila…

Autor manuela

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting