[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Gledajući u nebo pitah ga,
da li mi vjeruje..
Da li zna za nataloženo u srcu mom.
“Volim te do neba!”
Čuvstva moja da opišem tom rečenicom?
Eh, ne.
Mala je to putanja.

Ne vjeruje mi možda nebo,
ni mjesec,
ni Bog,
ni priroda sva,
ali vjeruje moja silna ljubav,
vjeruju mi trepavice dok love poglede tvoje.

Drskog li mjeseca!
Ljubomoran je on.
Neparnosti svoje radi, rekla bih.
Evo,poklonih i njemu dio srca svog.

Pogledaj u nebo..
Začućeš mjesečev osmijeh.
Fališ mi.

00:47
30.07.2012

ZtAy

Autor Dearana

Ova objava ima 2 komentara

  1. Jako lijepo opisano nedostajanje Dea.Mada imam osjećaj kao da to jedva priznaješ…:)
    Nadam se da se ne ljutiš što ti kratim nick:)
    Topao pozdrav ostavljam u noći:)

    • Tvoj osjećaj je sasvim na mjestu.Čovjek se nekada plaši iskazivanja osjećanja,ali srećom, hartija je tu,hartija,na kojoj svaki strah nestaje. 🙂
      naravno da ne, divna si! hvala ti!
      šaljem i ja tebi baš topao pozdrav!

Odgovori

Subscribe without commenting