[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kada opuštam svoje tijelo u kupki srebra,

čudim se,

pitam se,

kakva je čudna polarna zora

preplavila me odozgor?

 

U crnoj noćnoj spilji,

u gustoj tmini,

svjetlo noćno u me pilji

golemim okom Kiklopa.

Ja sam nisko pod tobom veliki ledenjače

kao glista pod kamenom,

kao želja pod plamenom,

i privijam se u svjetlost nježnosti.

 

Mjesec ispituje sve noćne vidike,

pa i one u crnoj klijetki srca našeg,

mjesec stiže i tamo gdje se sunce ne trudi,

s Lune zora ne rudi,

kada se primakne bliže,

mjesec je ljubavnik noćnih ptica,

što električnim sjajem titraju u zabludi;

kad je blizu nas, on nas očito izludi,

njemu se umom ne sudi.

Autor Zoran Hercigonja

https://s.gravatar.com/avatar/c730048011cfc2b641d04c3293252048?s=80

Website: http://zoran-hercigonja.webnode.hr

Odgovori

Subscribe without commenting